ponedjeljak, 21.07.2014.

You still cross my mind from time to time. And I mostly smile.

You still cross my mind from time to time. And I mostly smile.
Still so set on finding out where we went wrong and why...

So I retrace our every step with an unsure pen,
trying to figure out what my head thinks,
but my head just ain't what it used to be...

And then again, what's the point anyway?

I remember you ascending all the stairs up to the balcony
to see if you could see me - hidden quietly away...

And I remember the skin of your fingers,
the spot three quarters up I'd always touch when I was out of things to say.
You held my hand, but you were too afraid to speak and I could never understand...

I remember when you leaned in quick to kiss me, and I swear,
that not a single force on earth could stop the trembling of my hand...

And I remember how you smiled through the smoke
in a crowded little coffeehouse and laughed at all my jokes...
...and I remember the way that you dressed and,
how we wasted all the best of us in alcohol and sweat

And I remember when I knew that you'd be leaving, how I barely kept up breathing
and I bet if I had to do it all again, I'd feel the same pain...
...and I remember panicked circles in the terminal in tears.
How I wept to god in fits. I've hated airports ever since.

It must be true what people say, that only time can heal the pain.
And every single day I feel it fade away, but - I still remember how the distance tricked us
and lead us helpless by the wrist into a pit to be devoured...

I still remember how we held so strong to this,
though we had never really settled on a way out...I
... still remember the silence, and how we'd always find a way
to turn and run to our mistakes...

I still remember how it all came back together just to fall apart again.

My dear, I hear your voice in mine.

I've been alone here, I've been afraid, my dear.
I've been at home here. You've been away for years. I've been alone.
I breathed your name into the air; I etched your name into me.
I felt my anger swelling; I swam into its sea.
I held your name inside my heart, but it got buried in my fear.
It tore the wiring of my brain; I did my best to keep it clear...

.......So, dear, no matter how we part, I hold you sweetly in my head.
And if I do not miss a part of you, a part of me is dead......


If I can't love you as a lover, I will love you as a friend.
And I will lay a bed before you; keep you safe until the end.


Image and video hosting by TinyPic


13:32 | Komentari 6 | Print | ^ | On/Off |

četvrtak, 17.07.2014.

Anchor to your runaway train...

Prošlo je nekoliko tjedana, sukladno toku svega očekuješ pomicanje - volim te paralele sa vlakovima i putevima, no bez obzira na ritam, promjene, ma čak i stih u glavi koji šapuće ...what good is your heart if it doesn't break... sva ta spektakularna heartbrejk očekivanja,hm, pa nikakav kurac se nije, ekstra promijenio, da budem najiskrenija. Najveći problem svega kao i uvijek dosad je baš to pretjerano analiziranje i očitavanje i iz početka zajebavanje sa glupostima koje idu u krug. Kao i nada.

You get caught in a hurricane. Scattered thoughts make you go insane. You lock yourself in your own cage. Hide the keys and then fade away.You are not alone.

Najviše me brine što se držim nekih situacija, hm, osoba, i dalje. Unatoč obećanju samoj sebi da takvo nešto ne trebam u životu i dalje se veselim svakoj riječi, ma koliko to banalno i retardirano bilo sa obje strane.

We can get through it tonight. I will be the anchor to your runaway train tonight. I will be the beacon when you're feeling insane. I know it hurts sometimes, so I'll get in line with you. Tonight, I will be the anchor to your runaway train.

I znam te gluposti, već sam to sve prošla, znam da nema nikakvog smisla, osobito čekati ali i dalje ... mislim da sam zaljubljena nakon toliko dugo, baš onak 16-godišnje blentavo za popizdit - zaljubljena.

You think this could be the end, an afterlife is just pretend. Illuminate the darkest days. I'm never leaving your side, I'm here to stay.

Kao što sam već rekla, teško mi je otići, teško je i ostati, no ipak manje boli nego odlazak.

Never look back, never regret, all of the words you said in hope. Never pretend, never the end, there's always a fight to win.

Bit će ok, vrijeme brzo prođe. Stiže jesen. Skulirat ću se, mislim, nadam se.
Više ne vjerujem u ideju o postojanju srodnih duša, kao ni o onim pričama o ljubavi na prvi pogled. Ali počela sam vjerovati da rijetko, jako rijetko - ponekad u životu ako imaš dovoljno sreće možeš susresti nekoga tko je bio pravi za tebe. Ne zato što je osoba bila savršena za tebe, ili si ti bio/bila savršena za nju, nego jednostavno zato što je kombinacija upravo vaših nedostataka i mana bila posložena na način kako bi dopustila da dva bića budu skupa.

I could be your anchor.


Image and video hosting by TinyPic


15:50 | Komentari 14 | Print | ^ | On/Off |

petak, 11.07.2014.

...storms...

do not fall in love with people like me...
I will take you to museums, and parks and monuments...
and kiss you in every beautiful place...
so that you can never go back to them without tasting me...
like blood in your mouth...
I will destroy you in the most beautiful way possible...
and when I leave you will finally understand...
...why storms are named after people...


Image and video hosting by TinyPic






14:40 | Komentari 15 | Print | ^ | On/Off |

petak, 04.07.2014.

Absence makes the heart go wander...

Tako sam na rubu da poznajem samo dvije emocije. Ili sam beskrajno tužna, ili sam beskrajno bijesna. Nema ništa između. U svom tom kaosu pobjegao je trenutak... našla sam se na podu, plačući šest sati u komadu. Nisam plakala gotovo dvije godine. Sad sam samo prazna. Nadam se da je to konačno to, neću razmišljat o budućnosti, dosta mi je.

Image and video hosting by TinyPic

So I backed away, and I held my tongue...


12:59 | Komentari 16 | Print | ^ | On/Off |

subota, 28.06.2014.

Lets talk that sun into setting...

Image and video hosting by TinyPic


15:57 | Komentari 6 | Print | ^ | On/Off |

utorak, 10.06.2014.

We are what's left of what we once were...

Obukla sam donje rublje, boja breskve, čipka i saten... nekako je svirao AFI .. apsolutno neprimjereno prilici. Korzet je prešao preko mene, ostatak haljine je pao kao saliven, na kraju krajeva i šivana je po mjeri. Okrenula sam se prema sestri i upitala što misli? To je bilo to.

...assembled little fires of desire in the tundra of our skin...
...so, do yourself a little favor, savor every time you waver...


Deset godina ustajem, operem zube, popijem kavu,izvedem psa... zaspala sam ali nije smetalo nikome. Ne mogu reći da je štos navike, ali ima ta određena sigurnost kada se u snu okreneš i osjetiš ruke oko struka, uvijek sa tim miksom emocija, ogromnom željom, a ujedno i strahom da ću iščeznuti kao u svim snovima koje je do sad imao. Voljela sam ponedeljke. Značili su da je opet moj, cijeli tjedan. Sjediš sa svojim čajem i smiješ se strci, češkaš psa i tu pripadaš. Nonšalantno mjenjanje stanice dok nas vozi i pjeva Julia ili RHCP, više se ne sjećam...

...I guess love's a funny thing—the way it fades away without a warning...
...it doesn't ask to be excused..
...and when it's gone—oh, it's gone—and it ain't ever comin' back...


Stojim u kuhinji i pijem čaj, više nisam ljuta..ne mogu reći da sam ravnodušna, ne potpuno...ali barem nisam ljuta. To često bude najveći problem oko svega, trebala bih prestati zatrpavati kaose u koševe. Na kraju krajeva, koliko vremena bude potrebno dok prve sunčeve zrake ne otjeraju zimu? Mjesec prođe... prođe ih 6. Prođe 60-ak. Prestaneš sve brojati, navikneš se.

...you...
...you kissed your fear instead of me...
...you had my hand in your hand...
...you had my lip in your teeth...
...you had my heart on your sleeve...
...you had a chance to breathe...


Nije bilo nikad vremena za tugu. Procesi žalovanja nekako su skraćeni, bilo kad umre čovjek, dio tebe, ljubimac. Živimo u 21. stoljeću, sve je automatski, pa i procesi zacijeljivanja.


...out where the stones stand up like thrones beside the ocean...
...out where the waves make a grave of the sea...
...the lovers strled in the middle of the tempest...
...and water angrily crawled up onto the beach...

Izgubila sam se u tim konačnim putevima, negdje na sredini parkirališta dok zbunjenim pogledom tražimo gdje smo što ostavili... Osmijeh koji se pojavi, damn, previše me odaje. Već vidim da sam sjebana unaprijed. Volim ljeto, uvijek se sve zajebe ali nikoga nije pretjerano briga, vruće je i svi samo bježimo u hladovine. Idi više. Ako baš moraš.

...they say, we like the way we feel when we get touched...
...you've got your fingers snared in my veins...
...I think it's time you pulled them out...
...and I don't care about the flesh it'll tear...
...it isn't flesh that I'm worried about...

Dok sam koračala prema oltaru shvatila sam da je sve samo san, ne bih rekla ružan ali poprilično gorak. Sestra, kao sestra... okrenula me u drugom smjeru. Kroz pola sata sjedila sam na molu, ah, najbolji osjećaj na svijetu, jedino pravo utočište... ikad. Sol na koži,točanje nogu u moru, miris vjetra i duša je na mjestu. Uništila sam vjenčanicu. Oprosti, Mia, znam da si dugo tražila savršenu krojačicu za mene. Nadoknadit ću alkoholima i čokoladom.

And if I do not miss a part of you, a part of me is dead.
If I can't love you as a lover, I will love you as a friend.



Image and video hosting by TinyPic


12:32 | Komentari 18 | Print | ^ | On/Off |

subota, 03.05.2014.

you don't know how lovely you are

Since you’re so curious, well it’s anything really.
Call it my witching hour or what calls to me.
But to be serious, it’s worse than you think. ..


Jedan od najsretnijih trenutaka u životu je onaj kada pustiš ono što ne možeš promjeniti. Trebala sam da me trebaš, ali ne ide sve po planovima i rutama. I bolje tako. Oduvijek smatram da je ponekad dobro zakasniti na vlak ako pri čekanju na kolodvoru dobiješ priliku otkriti nešto novo.

Should I be ashamed because of what I need?
Define right and wrong in regard to what’s going on.
Take two, slip away till the afternoon. It’s an easy remedy
for what I just can’t do...


Ne pristajem na šutnju, zauvijek je predugo da bi se pomirila sa činjenicom da mi netko nema nešt za reći...niti me može čuti.

Over the counter and over the moon.
I have my beliefs, this has me confused, but what can I do?
I feel relief in just watching you breathe...


Jednom, sve ovo imati će savršenog smisla...do tada se mogu samo iskreno smijati na sve te blesave situacije, razgovarati očima, o da, to mi je novo iskustvo! A vrijeme je tu, pa kako put ispadne, zar ne? Trebamo više pustit svemir da se igra sa svojim karma-putevima. Karma je tako dobra pjesma.

It’s hypnotizing like an inner
peace. I get fixated on your deepest breaths
waiting for the angels to take their effect.



Kada oči sve kažu. Za ne povjerovat koliko ljudska bića mogu biti posebna, sve reći, a da nisu ispustila glas... =) idem radit doručak.


Image and video hosting by TinyPic


18:48 | Komentari 17 | Print | ^ | On/Off |

utorak, 29.04.2014.

I spoke too soon, it seems, for you made a home in my dreams.

Stajala sam na željezničkom kolodvoru, za promjenu negdje sam stigla na vrijeme...uvijek kasnim. Uvijek imam i dobru ispriku pa mi nitko ne zamjeri ali činjenica je da ja uvijek kasnim. 5 minuta... 3 godine, nemam pojma više ni sama.

This overwhelming urge.
Towards you I feign disinterest.
While I covet the attention.
While I crave your affection.
Ravenous with lust.
Jackal in heat, spit dripping.
This mechanical impulse knows not loyalty or mercy.


Stao je na peron 4. Volim te prve osmjehe nakon što se ne vidimo dugo, ljudi se iskreno razvesele. Kako da uopće sakrijem svoj? To mi postaje problem kad se veselim krivim ljudima i prestanem dolaziti na peron broj 4. Takve situacije, nepotrebne, zbunjujuće... kad ne znaš više ni svoje ime, za takve stvari se ... živi. U tim trenutcima se živi. Prije ih je bilo puno, no kako odrastamo mijenja se i struktura pjesme.

We've felt our failures.
We've watched our passions leave, but we're still breathing on.
I'll hold you, as you have held me,
You've held me in your heart.
(And I will hold you in my heart)


Dok sam se naviknula na misao o prolaznosti i gubitcima prošle su faze tugovanja. Bila sam ljuta, na sebe, jer nisam pazila na puno toga. Bila sam beskrajno tužna,praznina je rasla dok nije postala bezdan. Onda sam došla i do pomirenja. Legneš u krevet, zašiješ rane i nadaš se da će ožiljci izbljediti do sutra ili barem preksutra. I polako izdahneš ime, dok ne postaneš imun. Većina funkcionira na principima imunosti, postanemo slijepi i gluhi na svijet oko nas. Nema veze što djeca gladuju, saborske plaće su 15-20 somova. Dnevno ćemo proći pola grada u potrazi za bocama i hranom. Isto je i fizički i psihički. Oguglaš.

I will give your heart a place to rest when everything you had has turned and left.
I'll weave your names into my ribcage; lock your hearts inside my chest.
Regain the passion I once carried; do away with all the rest.


Mislim da sam te vidjela u snu. Zapravo dok slušam svijet oko sebe, boli ali znaš, vidim. Konfuzno, haha, i previše emotivno, ali tako to ide. Moram se prestat družiti sa krivim ljudima, mute mi mozak. Aposlutno se rastopim kad se nasloni na mene. Imam osjećaj da spavam 8 sati dnevno, a zapravo je 2-3h. Ne smeta mi, nisam gladna, nema problema. Stojim i sama nasred ulice, nemam pojma koji kurac radim ali negdje uvijek izlazi sunce, negdje netko pjeva...a ako i osluhnem tvoje ime, daj, velika sam cura, preživjet ću. Nema barem više obećanja o sutra ili novim početcima, jednostavno dišemo. Struktura pjesme je potrgana skroz, refren je nešto što se zalomi u trenutku. I kad ostanem stajati na semaforu 20 minuta jer netko tako miriši da ti automatski počne svirati Addiction u glavi, a mrzim te gluposti.

We are the lovers, We are the last of our kind.
Link your arms and keep your chin up
and I swear that we'll be fine.


11:33 | Komentari 17 | Print | ^ | On/Off |

srijeda, 16.04.2014.

Will you still be there when I'm home, out from the great unknown?

Ljudi utječu jedni na druge, od toga ne možeš pobjeći. Nekada radimo stvari namjerno, nekada sasvim slučajno promjenimo život. Kako nekoga možeš oraspoložiti, tako dan može i u drugom smjeru. Paralele i prelaženje granica.

I've been searching for an exit, but I'm lost inside my head;
Where I spend every waking moment wishing I was dead.
For a few minutes get me away from here,
For a few minutes wipe away my tears.


Jučer se na početku moje ulice dogodila prometna nesreća. Auto je naletio na starijeg čovjeka, nije preživio. Uz policiju, hitnu i kako sve ide tijelo su ubrzo odvezli, na cesti je ostala samo krvava mrlja i cipela. Na povratku kući vidjela sam nešto što me zapravo sjebalo... svi su otišli svojim putem ali na tom mjestu je sjedila starija žena, 50-60 godina, grlila cipelu i plakala. Pretpostavljam da je žena od preminulog.

It's like there's cancer in my blood,
It's like there's water in my lungs,
And I can't take another step,
Please tell me I am not undone.
It's like there's fire [under] my skin
And I'm drowning from within -
I can't take another breath,
Please tell me I am not undone.


Ovih dana jedan od random susreta iz kojega je nastalo prijateljstvo i ljubav dolazi na svoju granicu. Mislim da je nešto u ovim oblacima koji su zadnjih nekoliko dana iznad nas.

I can't take another step, I cannot live inside my mind,
I can't face another day, I am so fucking tired.
For I am lost right now as the ocean deep,
I am low my friend and how my heart does sink.
Yeah I am lost right now as the ocean deep,
I am low my friend and how my heart does sink.


Kada netko postane dio tvoga bića da empatijski osjetiš sve njegove emocije mislim da nema boljega ali i goreg trenutka u životu. Kada tebe boli i mene boli, kada se ti smiješ, prijatelju, znaš i ja imam osmjeh od uha do uha i automatski bolji dan =) . Trenutno sav teret svijeta leži na srcu, i ja... ne znam što da radim. ..


I'll take another step for you --
I'll shed my tears until I drown, or until I am underground.
I'll take another breath for you...


Strah me da ću sjedit na cesti, grleći nešto čega više nema.

Will you still be there when I'm home, out from the great unknown?

Jer ja hoću. Obećajem.......You will be my music, I will be your dreams. Even though we have nothing it is not what it seems. I will keep you safe and you will make me smile....

Image and video hosting by TinyPic


15:42 | Komentari 6 | Print | ^ | On/Off |

subota, 22.03.2014.

and my dreams are sails that I point towards my true north...

we're all born to broken people on their most honest day of living and since that first breath...


we'll need grace that we've never given... I've been haunted by standard red devils and white ghosts and....


it's not only when these eyes are closed, these lies are ropes that I tie down in my stomach, but they hold this ship...


together tossed like leaves in this weather and my dreams are sails that I point towards my true north, stretched thin over my rib bones, and pray that it gets better


but it won't won't, at least I don't believe it will... so I've built a wooden heart inside this iron ship, to sail these blood red seas and find your coasts.


don't let these waves wash away your hopes...this war-ship is sinking and I still believe in anchors pulling fist fulls of rotten wood from my heart, I still believe in saviors...


but I know that we are all made out of shipwrecks, every single board washed and bound like crooked teeth on these rocky shores


so come on and let's wash each other with tears of joy and tears of grief and fold our lives like crashing waves and run up on this beach...come on and sew us together, tattered rags stained forever...

...we only have what we remember...


Image and video hosting by TinyPic


13:32 | Komentari 4 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 16.12.2013.

Eyes like a car crash...I know I shouldn't look but I can't turn away...

Image and video hosting by TinyPic

Radi se o tome da je zajebano sve, jako. Ali to obično u životu mora tako ići. Uvijek je negdje zajebano.

To tell the truth I don't have much to offer but I'll still give you everything I've got, even if it's barely a thing at all.

Salt my wounds but I can't heal the way I feel about you....
Will the hunger ever stop? Can we simply starve this sin?


Pitam se tko smo bili prije svega ovoga. U prošlom životu, jesi li bio naslonjen na moje rame? Smijao se i pričao mi kako je prošao dan? I zašto uopće razmišljam o prošlom životu?

Now, a passionate bite from the sharp of the night leaves me soaked...because you melt the sun and the sky...

Image and video hosting by TinyPic

I'll give you late nights, long hugs, someone to talk to, someone to care for, someone who will always be there, a hand to hold, somebody to lean on...and if...

Za osobu koja je nestrpljiva, nemirna i posvuda, nemam fokus, nemam jedno mjesto i sada mi to sve treba u jednome... i strpljenje i spokoj i fokus. Ili bi možda samo trebala odspavati.


...and if it's not enough, just know you have...all of me.

Image and video hosting by TinyPic

That little kiss you stole...It held my heart and soul and like a deer in the headlights I meet my fate...



...and those eyes got me shifted...

Zbilja bih trebala odspavati.


19:30 | Komentari 13 | Print | ^ | On/Off |

subota, 30.11.2013.

heaven's full and hell won't have me...

Dan ima 24 sata. Osobno nisam baš neka spavalica, 4 sata sna mi je i više nego dovoljno, zbog toga mi ostaje 20 sati za raditi nešto. Zadnjih tjedana sam tih 20 sati uz standardne obaveze i posao provodila razgovarajući sa njim... No on je spriječen, 3 dana. 3 dana je 60 sati.

..And my soul's a sorry state
so come on down, you're empty lovers.
Worms come out of the woodwork
and the snakes start to sing...



Jučer od 18h sam uspjela naučiti svirati 2 nove pjesme potrgati nogu tako da nema sviranja neko vrijeme osim ako napokon uzmem novi practice pad što bi se trebala svakako sjetiti uskoro....napravila sam večeru za cimericu i sebe, prošetala svog psa, pregledala 4 druga pacijenta, prošetala D.-nog psa, odradila vijesti za naslovnicu, našminkala se, preuzela 2 nova banda, prošla cijeli Primordial live u 20 minuta, popila 500 litara kave, otišla sa T. na koncert gdje sam vokalu Muscle Tribe Of Danger And Excellence objašnjavala da volim photoshopirati njegove fotografije tako što mu dodajem Oggy i žohare. Uz odlične ljude inače vrijeme bi prošlo za čas, kad bi mi koncept vremena ikada bio standardan -.- U 3h ujutro na glavnom kolodvoru sam se spotaknula skupa sa večerom koju sam imala u rukama, prosula sam svoje krumpirići sa tartarom.

...do you feel the chill,
clawing at the back of your neck?
I start to spill.
did you really think that you could fix me?
they'll sell your bones for another roll.
Well sharpen your teeth, tell yourself that it's just business...


U jednom trenu sam sjedila na podu dok se najdraža T. smijala do suza...oko mene su se našli krumpirići, ona, dvoje prolaznika i jako puno tartar umaka...sjedila sam i smijala se skupa sa njima, vjerujem da sam ujutro barem usrećila golubove... ustala sam smušena, gladna i blago frustirana jer sam radi toga opet zakasnila na tramvaj...trebala sam stići na drugi kraj grada na piće sa prijateljima pošto je sa Tajlanda došao Z., njega mi opisuju zadnja 2 mjeseca. Pametan je, drag, programer, voli Meshah, Formulu 1 i životinje, ima 30 godina i jedan od najboljih LastFM acc ikad, situiran je, lijep i ja mu se sviđam iz boktepitaj-kojeg-razloga (po svemu što su mi rekli ako ne odem na date s njim plakat ću cijeli život)... Znak sudbine da ne bih trebala na date? Definitivno ne, samo moja smotanost xD no čisto dovoljni izgovor da umjesto na pivu odem doma sa T.

...Would've been, could've been,
Should've been, never was, and never ever will be.
Worms come out of the woodwork,
And the snakes start to sing...


Sad je već 15h, i dalje se nisam odrekla kave, niti slatkiša, počela sam igrat neku glupu Candy crash sagu samo zato što čekam poruku na vražijem FB, paralelno radim intervju, svakih sat vremena bacim pogled... ručak je gotov, psi su prošetani, vijesti objavljene...blog napisan,veš opran, krumpirići na kolodvoru već satima očišćeni, smijem se sa golubovima i sviram Inside my Casket, hm, eto još ne plačem. Umjesto toga čekam poruku na FB iako nije prošlo 60 sati. Ne mogu to objasniti. Jednostavno sam idiot, nema apsolutno nikakve logike u izborima koje radim, vjerovatno nikad nije ni bilo ali jebemu pa sa godinama bi trebala počet slušat razum zar ne? Kako onda moj glupi mozak može napraviti takav odabir? I zašto sam tako sretna sa izborom? I izađite na referendum.

...Are you still getting by?
Was I your knight in shining armour?
Or the apple of your eye?
Or just a step, a fucking step to climb?...



Image and video hosting by TinyPic


14:46 | Komentari 21 | Print | ^ | On/Off |

srijeda, 20.11.2013.

Like she ain't the sentimental type...

Linije i granice, uvijek je teško balansirati između onoga što bi trebali i onoga što bi htjeli. Racionalni dio stalno nešto viče...kreni na vrijeme na posao, preko ceste pogledaj lijevo-desno, ne vjeruj strancima, lijepo se ponašaj, pazi što govoriš, pazi, pazi, pazi... bez prestanka um daje - upozorenja i znakove.

...skin is softer than the bluest eyes, with the warmth that I need
gives me a place to hide from the streetlights burning through the bedroom window...


Biti mrvicu zlo...dobro je to, dokle god nitko ne nastrada. Prošlo ljeto sam obećala da ću živjet punim plućima i ide to... nekako. Riješimo se starih okova i pomičemo linije i granice, k vragu skroz ih srušimo! Jer kad pogledaš ujutro kroz prozor i vidiš sve sitne duše kako sa kišobranima užurbano idu,moraš se pitati kako ustati iz toplog kreveta? čemu se miješati sa sitnim dušama koje u glavi imaju samo pravila, upozorenja i norme...zašto baš mora biti tako mehanički?

...in the shadows yeah there's loneliness we cling to, when the morning comes
we'll go, we'll go our separate ways...


Uhvatim se kako i sama kasnim, trčim na istu ulicu okupanu kišom i smijem se od uha do uha. Svira mi novi AFI, odličan je, ne tipičan, kjut. Balansirati između ispravnoga je teško, zamorno, tragično ali mora se. Balans, kako grda riječ. Dođe kao opomena. Trudimo se ne biti sentimentalni tipovi, otići i doći poput robota, kamena, nečeg praznog, tihog... i žalosno je što uspjevamo. Tako je lako postati kamen.

...I keep my heart in my pocket and I hold,
I hold it tight...


Većinom ne primjećujemo na ulici - ljude, ne zanimaju nas njihove priče, ne zanimaju nas njihovi razlozi, osmjesi, niti balansi. Na kraju svi su samo kapi kiše na prozoru... Već isprazne ljušture, jer svi spreme srce u đep i zaborave ga.

...and we fall through empty corridors
and we talk in useless metaphors...


Voljela bih pripadati drugom svijetu. Danas bi htjela bit pod pokrivačem i gledat Fringe, sa šalicom kave naravno... i srcem na otvorenom, danas imam dovoljno povjerenja u svijet da bih ga mogla staviti na dlan i pokloniti. Biti idiot u 9h ujutro koji se smije radi odlične šalice kave i razgovora do 3h u noći. Sviđa mi se ta misao, kava i ponoćni razgovori, odličan hobij.

...I know that she don't mind if I go away and I don't call,
I know that she don't mind if I’m absent through it all...


Previše je spremljenih srca, potrebno je nekada pustiti stvari da idu, pa kako ispadne. Uvijek dobro dođe opustiti se i biti mrvicu "zlo". Vjerujem ljudima, vjerujem u nova prijateljstva, danas eto, srce na dlanu, može se.

Image and video hosting by TinyPic


16:04 | Komentari 9 | Print | ^ | On/Off |

nedjelja, 17.11.2013.

It's not the years in your life, it's the life in your years

Ovo je ispalo mrvicu teže nego što sam očekivala. Svijet općenito,nije stao kako je trebao...ne znam dali je problem moj karakter ili...okrivit ću svijet... Ha, danas sam čak dobre volje pa mogu. Promjenila sam grad,ljude, posao... Idem iz početka. Puno toga je prošlo, puno toga se dogodilo, puno toga se nije dogodilo. Na trenutak sam bila tu, spremna otvoriti srce i prepustiti se pa kak god ispalo, barem zapisati negdje da sam zacijelila i krenula iz početka... i onda se dogodi to da tresneš svom snagom u zid. Boli, brutalno boli. Prođeš sve faze negiranje, ljutnju, tugovanje, potom stvari i situacije restrukturiraš, na kraju udahneš i izroniš.

Follow your heart to the water
Fill your pockets with stone
Throw your arms around me
Never let me go..
.

Jutros mi je za oko zapeo post drage blogerice sullivan. koja je spomenula kako inače nitko nikad ni nije živio...preživimo nekakve situacije i stvari, no ne živimo. Životna iskustva skupljamo i definiramo karaktere prema ne znam, eto nedavno sam definirala jedan karakter kao karmu za sve loše što se događalo, rekla bih melem i tako sam sretna jer još uvijek postoje dobri ljudi, melemi =) Kasnila sam na koncert, zaboravila pokupiti setlistu i eto, na drugom kraju te dočeka osmijeh i sunčano "dobro jutar" =) ...Uglavnom da se vratim na temu...trebala sam definiciju, teško je definirati srce, k vragu teško je nekad definirati popis za kupnju, a kamoli srce i misli...zaljepljena sam iskustvom, i željama...i mogućnostima...i ne mogućnostima hahaha i da! moram opet navesti : najbolje bi tek trebalo doći, zar ne? Kada karakter izgradiš na djelovima citata iz najdražih knjiga, zašiješ ih stihovima omiljenih pjesama i zaljepiš ponoćnim razgovorima i slatkim okusom kave...i da, raspadam se, imam tu tendenciju i dalje, ali bar kada se raspadne više ne razvlačim, nego radim rezove...

Hold out your hands, sink into me
Hold out your hands, I'll take you away
Hold out your hands, surrender the weight of this world...



Image and video hosting by TinyPic


11:54 | Komentari 9 | Print | ^ | On/Off |

petak, 27.09.2013.

And I can't help myself all I wanna hear her say is "Are you mine? "

Zavaljena na stolici pijem svoju miljuntu šalicu kave ... oko ponoći, jedem kolač od limuna i smijem se ko budala kak Sheldon gnjavi nekog jadnika u Big bang theory . Stvari se polako vraćaju na mjesto, no kao i uvijek postoji negdje nekakav faktor, mini zajeb u tijeku vremena zbog kojega se i prostor promjeni. Svi smo lutke na koncu, više-manje, naravno postoje varijable koje nam dozvoljavaju da tu i tamo odlučimo dali je to više ili je to manje. Varijable su pak nepokolebljive, bizarno i pomalo smiješno kad pogledaš, no ne daju se. Preostaje mi samo udahnut, popit kavu do kraja i ujutro, dok mi neki tamo majmunčeki pjevuše "are you mine" , na prvi tramvaj sa nešto više živaca jer na kraju krajeva faktori, zajebi u svemiru i kalkulacije ostavljam do iduće epizode dr. Who-a.


...great escape lost track of time and space

She's a silver lining climbing on my desire

and I go crazy 'cause here isn't where I wanna be

and satisfaction feels like a distant memory

and I can't help myself...


Image and video hosting by TinyPic


16:37 | Komentari 12 | Print | ^ | On/Off |

nedjelja, 08.09.2013.

Unije i kruške i trešnjevka i imam si novog pesa kojem ispadaju zubi

Dakle sve navedeno. Za početak sam otkrila savršenu formulu ljubavnog i inog života. Uđeš u europsku uniju i sretan si =). Imaš sve što ti treba i svi te vole i ti voliš njih i gledaš zombi filmove i slušaš nove riffove i ladiš jaja. S druge strane selidbe kao i uvijek malo teško iz početka al sve se to nekak izbalansira. Prazni friđ? Ma ajde riješit će se i to, Lidl je blizu, idemo čuvati kikače. Novi pes je zapravo maznut od frenda xD Dogo argentino koji mi čupa Bena za rep. Bebač od 4 mjeseca, najveća sreća uz ovo bijelo govno što mi se mota pod nogama. Htjela sam se i zahvalit svojim anonimcima koji su ostali tu strpljivi i dragi cijelo vrijeme, ispričavam se na odsutnosti i zahvaljujem još jednom na strpljenju tokom ovog brutalno teškog razdoblja. Idemo dalje hrabro i unijski party

Image and video hosting by TinyPic


15:47 | Komentari 15 | Print | ^ | On/Off |

četvrtak, 22.08.2013.

Prošlo je 5 dana.

Brutalno sam izgubljena.


19:20 | Komentari 3 | Print | ^ | On/Off |

subota, 10.08.2013.

jednostavno...idiot

Image and video hosting by TinyPic


15:08 | Komentari 12 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 29.07.2013.

"Pretty much everything I own has flowers on it"


Image and video hosting by TinyPic


18:57 | Komentari 12 | Print | ^ | On/Off |

utorak, 23.07.2013.

It's the Opheliac in me.

On je briljantan. Jedinstven. Sjeban. Genijalan.

Volim ga upravo takvog.

Zadavila bi ga golim rukama.

Apsolutno prošvikam za tren. Ne jer me ljuti, već jer odlazi.

I ne mogu tu ništa.


...You might have seen the end
But you were never able
To keep me breathing
As the water rises up again
Before I slip away ...


Image and video hosting by TinyPic


17:28 | Komentari 9 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 22.07.2013.

"We are holding on to the pain because that's all we have left."

Hold me in your arms, love me like your best friends did, promise, I won't hurt you kid, hold me really tight until the stars look big, never let me go. All the world is ours, like they say in Scarface kid. You can push your drugs and I can make it big, singing CBGB's have a real good gig, hey you never know. Cause baby we were born to live fast and die young, born to be bad, have fun, honey, you and me can be one, just believe, come on. If you love me hardcore, then don't walk away, it's a game boy, I don't wanna play. I just wanna be yours, like I always say, never let me go. Boy, we're in a world war, let's go all the way, put your foot to the floor, really walk away. Tell me that you need me more and more everyday, never let me go, just stay. We gonna go far, I can already taste it kid, LA's gonna look real good. Drive me in your car until the sky gets big, never let me go. Send me to the stars, tell me when I get there kid, I can be your Nancy, you can be my Sid. Get into some trouble like our parents did, hey, they'll never know, Cause baby we were born to be bad, move on, built to go fast, stay strong, honey, you and me and no one, just believe, come on. If you love me hardcore, then don't walk away, it's a game boy, I don't wanna play, I just wanna be yours, like I always say, never let me go. Boy, we're in a world war, let's go all the way,put your foot to the floor, really walk away, tell me that you need me more and more everyday, never let me go, just stay. I remember when I saw you for the first time, you were laughing, sparking like a new dime, I came over....
"Hello, can you be mine?"
Can you be mine, can you be mine? If you love me hardcore, then don't walk away, it's a game boy, I don't wanna play,I just wanna be yours, like I always say, never let me go. Baby it's a sweet life, sing it like a song, it's a short trip.

Only getting one who can count on my love more than anyone...

Never let me go,if you love me hardcore, then don't walk away, it's a game boy, I don't wanna play, I just wanna be yours,
like I always say, never let me go. Boy, we're in a world war, let's go all the way, put your foot to the floor, really walk away, tell me that you need me more and more everyday, never let me go, just stay.

Image and video hosting by TinyPic


15:35 | Komentari 11 | Print | ^ | On/Off |

You call me lavender, you call me sunshine...

Probali smo definirati dom.

Image and video hosting by TinyPic

Po meni to nikako ne može biti samo mjesto gdje si rođen ili živiš.
To moraju bit ljudi oko tebe i emocije u tim krugovima.

Image and video hosting by TinyPic

Dom mora biti nešto više od slova na papiru sa nazivom ulice.

Image and video hosting by TinyPic

Mora.


15:09 | Komentari 10 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 08.07.2013.

The Road Not Taken

Multiprakting je odlična stvar. Petak dakle brutalno kasnim na vlak i dok telefoniram, hranim psa, radim divne lokne ala del rey style i pijem kavu trenutak nepažnje i opekla sam lice sa divnih 220°C i Remington kvalitete /fkt genijalna markathumbup. Dakle najlogičnije, sanirat i zakumflirat i trči na vlak. Subotu ujutro kad sam se vratila doma i posvetila opeklini shvatila sam da će trebat malo više od Octenisepta i tako sam dobila kombinaciju analgetika za ubit konja. I inače nisam navikla na analgetike i samo sam zapravo jednom prilikom došla u dodir sa ozbiljnijim kada sam blaže uganula gležanj i igrom slučaja popila Tramal i jedno 3-4h sata nesuvislo promatrala svijet oko sebe dok je best frend umirao od smijeha ni ne kužeći kak sam u biti apsolutno izgubljena u svemiru, dakle jači ljekovi i ja nismo najbolja kombinacija. Što se desilo? U 1:30h sam popila tablete. U 3h ujutro polu-drogirana sam izmaltetirala barem 5 ljudi u potrazi za ključevima i šalicom čaja (da napomenem čak sam dobila dadilju za slučaj da nešt pođe po zlu, no ona je zaspala), nakon toga sam shvatila da su mi stopala suha što sam pokušala objasnit frendu - dakle da imam žgaravicu i da mi je grlo suho ali jedino sam uspjela pričat o stopalima i da svog psa i 2 frendice ostavljam oporučno njemu i da bi teleportom čaj. U međuvremenu oko 7h ujutro dadilja mi je otišla jer je pretpostavila da u svojoj sobi spavam. U kontrolu je došla M. nakon jedne od bisernih poruka na fb-u upućene baš njoj zujo, nakon 3h vožnje autom iz drugog grada našla me na podu kupaonice... kak grlim čmar-net majcu, sa stopalima u tuš kabini dok je pas spavao na meni, a voda tekla prek stopala, hladna -.-. dakle nisam ja za drogiranja - iako - odspavala sam rekordnih 11h, mislim da toliko ni tjedno ne odspavam. Mozak mi je kaša, jedino što mi dopire je Elephant Stalker. Ostavljam apsolutnu opsesiju...uživajte kiss




18:17 | Komentari 13 | Print | ^ | On/Off |

subota, 06.07.2013.

I've seen the world, done it all, had my cake now...

Poziv koji se očekivao tako dugo. Nosio je desetak godina iščekivanja, toplo-hladnih situacija. Krajnosti.
Poziv koji je bio prekretnica u meni. Odbila sam. Nije mi žao. I iako nikad nećeš to čuti od mene - znaš ponosna sam.
I na onaj osmjeh usred svirke kada s prkosom gledaš jer si napravio tu glupu djetinjastu gestu koju nitko nikad nije očekivao.
Pokazao si zube i karakter i izašao iz kalupa. Pozivom također. I to ću uvijek cijenit. No također mi se više ne da. Jednostavno
mi se više ne da općenito. Te krajnosti, balansi, nisam takva. Više si ne dozvoljavam toplo-hladne situacije. Ne treba mi to.

"Everything I touch turns to stone,
so wrap your arms around me,
and leave me on my own."



Image and video hosting by TinyPic


19:07 | Komentari 18 | Print | ^ | On/Off |

četvrtak, 20.06.2013.

Kamensko danas

U listopadu 2010. godine propala je zagrebačke tekstilna tvornice Kamensko, radnice su se našle na cesti bez lipe plaće, a
o silnim obećanim otpremninama nisu smijele ni pomisliti. Od travnja ove godine iste radnice u sklopu Udruge Kamensko su
pronašle zadnje atome snage i uz darovani prostor od grada Zgreba pokrenule kreativne radionice! Dakle na Knežiji Rudolfa Bičanića 4
i Braće Cvijića 9 vrijedne žene šivaju, popravljaju i prodaju ponešto od dobivenog materijala. Ako imate nešto za šivanje ili popravak, te
možda višak tkanine koji vam nepotrebno zauzima prostor navratite do Knežije i poklonite njima. Također u sklopu udruge radnice
su pokrenule besplatne tečajeve šivanja, krojenja, pletenja, heklanja, oslikavanja predmeta od stakla i svile i sličnih diy stvarčica pa navratite,
donirajte, pomozite, pogledajte, sudjelujte =)



Uploaded with ImageShack.us


17:38 | Komentari 13 | Print | ^ | On/Off |

subota, 15.06.2013.

Brings me face to face with my sin

Vičem, ludim, prestrašim se gluposti i sama pomisao da izgubim to nešto luda i ljuta bacam šalice po kući . To je praksa koju ću prestat provodit jer em košta, em mi postaje neugodno kad dođu gosti pa počinju falit setovi šalica. Opet sam u pokretu i ovo vrijeme me apsolutno uništava. Meteoropat u pms-u, mislim da je svemirska kombinacija iz snova. Također su opet krenula gomilanja skica i otpada, a rijetko što završi objavljeno, pomalo i tu nastaje kaos pa je vrijeme da malo raščistim i to.

Turns me around again
Brings me face to face with my sin
I've got it, always had it
A reason to look within now
(take flight)
To your sun again
Burns the sin straight from my hands
I've got it, always had it
A reason to live within now


Ovih dana imam potrebu za objašnjavanjem svega i svačega, toliko dugo sam šutila da sad moram. U petak sam prvi put u životu rekla na glas jednu strašnu činjenicu. Zadnjih 8 godina ja sam voljela nekog. Zadnjih 8 godina ja sam preboljavala nekog. Nikad se nisam to usudila reći na glas, previše mi je bilo bolno, konfuzno, teško. Zadnjih 8 godina ja sam prebolila nekog. Panika me kolateralne štete. Sve one priče o karmi i glupostima, sad kad pogledam naravno dobila sam pošteni dio natrag, no što ako ima još? Fkt me treba stjerat u kurac. Blesava sam do bola.

My god
How stained my hands have been
Makes me sick from inside out again
I've got it, always had it
A reason to look within now
(stand close)
To my side again
Never stuck a knife in my back, friend
I've got it, always had it
A reason to live within now


I to je sada sve tu. Stalo mi je, brutalno. Ne mogu si pomoći. Pogađaju me stvari, sitnice, smeta mi previše ljudi. Trebala bi pobjeći u šumu i ne izlazit.

Every time I fall
You catch me
And every time I lose control
You help me, you save me
And every time I lose myself
You find me, redefine me


I rekla sam da nema pitanja ali kak kada me konstantno zatrpavaju sa jednim te istim glupostima. I od mene se očekuje da budem pristojna i da klimam glavicom i smješkam se i da živim po špagi, linijama i obrascima dok ne postanem ljuštura. Toliko se odupirem tome ali kad se osvrnem oko sebe sve te ljušture imaju sređene, mirne obiteljske živote, dok sam ja opet na cesti i po tko zna koji put moram sve iz početka.

Somebody to make me feel whole again
(my life gets better)
Somebody to make me want to love again
(my life gets better)
Somebody to make me see the sun again
(my life gets better)
Somebody to hold me, hold me
Until this life feels better
Every time I fall
And every time I lose control
You help me, you save me
And every time I lose myself
You find me, redefine me
And every time I hate myself
You love me, forgive me
And every time I lose myself
You find me, redefine me
efine me


I bojim se da sve te konfuzne lateralne štete, situacije i ljudi, da su me koštali previše i ne želim da zbog mene netko tko fkt zaslužuje više i bolje to propusti. A opet previše mi je stalo i presebična sam da bi pustila stvari samo tako.

Image and video hosting by TinyPic


21:07 | Komentari 30 | Print | ^ | On/Off |

utorak, 21.05.2013.

Am I still your charm, or am I just bad luck?

maaa neeee, nema pitanja, samo polako sve =)


selim =)

Image and video hosting by TinyPic


Let's unwrite these pages and replace them with our own words =)


09:13 | Komentari 15 | Print | ^ | On/Off |

četvrtak, 16.05.2013.

nevermore

But the raven, sitting lonely on the placid bust, spoke only

That one word, as if his soul in that one word he did outpour.

Nothing further then he uttered - not a feather then he fluttered -

Till I scarcely more than muttered `Other friends have flown before -

On the morrow he will leave me, as my hopes have flown before.'


Then the bird said, "Nevermore"...


Image and video hosting by TinyPic


moja tetovažerica Petra i njena crna ljubav =)


12:23 | Komentari 9 | Print | ^ | On/Off |

srijeda, 15.05.2013.

For I have mourned for so damn long that I've forgotten what it was for

Dugo sam se premišljala oko sastavljanja, pogotovo objavljivanja ovog posta. Recimo da je jedan od onih u nizu za koje ti bude tako teško uopće složiti smislenu rečenicu, a kamoli skupiti muda i podjeliti ga sa svijetom oko sebe, u ovom slučaju blogosferom.
Moju dilemu je prekinula jednostavna činjenica da sam na mjestu...istom, emocionalnom, godinama...da nakon toliko vremena, toliko ponavljanja jednih te istih pogrešaka, ponavljanja jednih te istih "početaka" i jednih te istih ispranih "završetaka" razdoblja u kojima vječito balansiram iz apsolutne pokornosti svijetu oko sebe u raznim odama o kraju... do toga da trčim bosa sa osmjehom od uha do uha jer sam pobjegla. I tako u krug iz jedne krajnosti u krajnost ne radeći zapravo ništa. Ključni problem je zaključati srce, zaključati misli i disati jer se očekuje da dišeš, to je normalno, razumno. Povremene eskapade su u redu dokle god se vratiš u ljušturu i tako sve dok ne ostaneš na jednoj ili drugoj strani. U oba slučaja nije dobro niti jedno niti drugo, a balans je tako prokleto teško naći.
Danas kad sam se vraćala kući, čekajući vlak po prvi put sam se osjetila kao ljudsko biće. Davnih dana sam zaboravila kako je to osjećati stvari i ljude oko sebe na toj razini, gotovo empatski. Val dezorijentiranosti, val vezanosti, val kojeg nije bilo godinama tako me preplavio da sam prvo ostala šokirana, a onda sam se prepustila. Emotivna sam jer se vežem. Vežem se jer sam emotivna i mrzim kad mi se kaže da dramim. Dramiti i suosjećati nije isto.
I tako sam sretna jer sam opet u stanju raditi upravo to, prepustit se iskreno situacijama i vjerovati.
I da na kraju nešto pođe po zlu ovih mjesec dana ne bih mijenjala nikada nizašto ni u ludilu. Kada u tako kratkom periodu sve oko tebe klikne na svoje mjesto u osobi... ostaneš šokiran, neću lagati ... i preplašeni i zbunjen, ali i sretan jer je to balans koji svi tako silno trebamo. Bila sam tako uništena da se danas bojim zagrliti drugo biće što je jbn šteta. Bliskost i razumijevanje u drugima sam prestala tražiti davnih dana i tako mi je žao radi toga. Tako mi je dugo trebalo da se zapravo probudim. Poznanik je rekao da ti svi kad-tad zabiju nož u leđa. Pa odbijam u to vjerovati. Pogotovo danas, sama sam drukčija od toga, a znam da ima još ljudi poput mene, znam da ima još budala na taj način. Dapače, jedna od tih budala mi je apsolutno pod kožom.Davno je to sve netko negdje definirao kao "oblik pozornosti koji si sposoban pokloniti čovjeku kao i ljubav koja ne uvjetuje i ne očekuje"... i s tim ću se složiti, naime nemam potrebe uvjetovat ili očekivati, komplicirati ili prilagođavati. Sve je kako i treba biti. Sada me samo pusti da budem tu i uzvratim uslugu.

Image and video hosting by TinyPic





01:21 | Komentari 23 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 13.05.2013.

"Redefine"

Znam da nije niti praktično niti popularno i u praksi koma ali ponekad je baš potreban jedan glazbeni...

FIRST SIGHT turns me around again brings me face to face with my sin...
I've got it, always had it, a reason to look within now...
TAKE FLIGHT to your sun again, burns the sin straight from my hands...
I've got it, always had it a reason to live within now...

Every time I fall
You catch me
And every time I lose control
You help me, you save me
And every time I lose myself
You find me, redefine me

MY GOD how stained my hands have been makes me sick from inside out again...
I've got it, always had it, a reason to look within now...
STAND CLOSE to my side again,never stuck a knife in my back, friend...
I've got it, always had it a reason to live within now...

Every time I fall
You catch me
And every time I lose control
You help me, you save me
And every time I lose myself
You find me, redefine me

Somebody to make me feel whole again (my life gets better)...
Somebody to make me want to love again (my life gets better)...
Somebody to make me see the sun again (my life gets better)...
Somebody to hold me, hold me until this life feels better...
Every time I fall...

And every time I lose control you help me, you save me...
And every time I lose myself, you find me, redefine me...
And every time I hate myself, you love me, forgive me...
And every time I lose myself,you find me, redefine me =)


09:33 | Komentari 8 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se